Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi "dys" (što znači slab, loš, neprimjeren) i riječi "lexsis" (jezik, riječi). Mnogo je definicija disleksije, ali najjednostavnije je reći da je to poremećaj čitanja i pisanja. Drugim riječima, dostignuta razina čitanja i pisanja znatno je niža od očekivane s obzirom na kronološku dob, inteligenciju i obrazovanje. Disleksija se javlja u najranijem djetinjstvu i obično se otkriva u ranom školskom dobu, kada dijete počinje usvajati vještine čitanja i pisanja. Unatoč brojnim istraživanjima uzroci disleksije još uvijek nisu u potpunosti poznati. Ipak neki od uzroka disleksije koji se najčešće spominju su lošija fonološka obrada riječi, izmijenjena vizualna obrada informacija, te lošije kratkotrajno pamćenje. Moguće je da su svi gore navedeni uzroci posljedice „drugačije“ organizacije mozga tj. disfunkcije moždanih hemisfera u integriranju vještina i sposobnosti koji sudjeluju u procesima čitanja i pisanja . Proces čitanja uključuje mnoge mentalne funkcije i za sada se zna da se odvija u određenim područjima mozga, ali ta područja nisu jedina koja sudjeluju u toj složenoj aktivnosti. Postupak čitanja, kao i mišljenja, ovisi o našoj sposobnosti da se koristimo jezikom. Zbog toga je i traženje uzroka pojave disleksije prilično složeno. Da bi se proces čitanja usvojio uspješno, dijete mora razviti neke sposobnosti i savladati određene vještine: mora poznavati do izvjesnog stupnja govorni jezik prije nego što počne čitati, kako bi moglo shvatiti poruku teksta; mora znati rastaviti riječi na sastavne dijelove, slogove i glasove; treba naučiti vezu između slova i glasa; treba savladati orijentaciju u prostoru i praćenje slijeva na desno i gore-dolje; treba naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje; treba razumjeti pisanu poruku. Dijagnozu specifični poremećaj čitanja i pisanja (dyslexia i disgraphia) ne postavljamo prije kraja drugog razreda. Kada govorimo o simptomima disleksije zapravo govorimo o simptomima koji se javljaju kod sve djece koja usvajaju čitanje i pisanje ali ono što razlikuje djecu s disleksijom od ostale djece je količina i izraženost tih simptoma.

Glavna obilježja disleksije su:
* Teškoće u stvaranju veze slovo-glas
* Otežano povezivanje glasova i slogova u riječi
* Premještanje ili umetanje glasova
* Zamjenjivanje grafički sličnih slova (b-d, o-u, a-e…..)
* Zamjenjivanje fonetski sličnih slova (g-k, d-t, b-p)
* Izostavljanje slogova i glasova (preskočiti –preskoči)
* Pogađanje ili zamjena riječi ( kula-kuća, stop-stoj)
* Teškoće u slijedu smjera čitanja (gore –dolje, lijevo-desno)
* Preskakanje reda prilikom čitanja ili vračanje na već pročitani red
* Slabo razumijevanje pročitanog teksta

Postoje simptomi koji nam već u predškolskom periodu razvoja djeteta mogu ukazati na mogućnost pojave disleksije.

Neki od tih simptoma su:
* Kašnjenje prve riječi i sporiji govorno-jezični razvoj
* Siromašan rječnik * Dugotrajne pogreške u izgovoru glasova
* Agramatične rečenice ( pet slona, žuta stolice….)
* Otežana upotreba pravih riječi ( dijete opisuje predmet jer se ne može sjetiti pravog naziva npr. Umjesto „bicikl“ reći će „ono za voziti“)
* Lošija vremenska i prostorna orijentacija (ne razumije riječi kao što su jučer, danas, sutra. Lošije se orijentira u prostoru lijevo-desno, gore-dolje)
* Slabije razvijena motorika (nespretno je, često pada, posrće)
* Lošije razvijena grafomotorika (nepravilno držanje olovke, neadekvatan pritisak olovkom, nesigurni pokreti prilikom pisanja….)
* Miješanje riječi koje slično zvuče (sada-kada, kos-nos)
* Slabije pamćenje pjesmica ( prisutnost poteškoća u pamćenju)
* Nezainteresiranost za crtanje, pisanje, brojeve i slova * Lošije razvijena pažnja i koncentracija
* Slabije razvijena fonološka svjesnost

Ipak glavni znakovi koji ukazuju na mogućnost pojave disleksije, koji zahtijevaju stručnu obradu i procjenu, su izražene teškoće u usvajanju jezika, teškoće kratkoročnog i dugoročnog pamćenja, te teškoće fonološke svjesnosti (dijete ne može podijeliti riječ na slogove, ne prepoznaje rimu, ne prepoznaje početni glas u riječi...).Terapiju disleksije provodi logoped. Cilj terapije je razviti i poboljšati vještine čitanja, unaprijediti jezično znanje, usvojiti značenje rečeničnih znakova, poboljšati razumijevanje pročitanog teksta, umanjiti i otkloniti otpor prema čitanju. Smetnje u čitanju često su povezane sa teškoćama u pisanju (disgrafija). Disgrafija se definira kao nesposobnost djeteta da svlada vještine pisanja, a ta nesposobnost manifestira se trajnim, mnogobrojnim i tipičnim greškama. Greške koje se javljaju pri pisanju nisu povezane s neznanjem pravopisa kao ni sa govornim i intelektualnim razvojem. Kao i disleksija, disgrafija ima složenu psihološku i neurološku osnovu ali i jezičnu podlogu. Prema uzrocima nastanka možemo govoriti o nasljednoj disgrafiji, disgrafiji uzrokovanoj vanjskim čimbenicima, te o kombiniranom obliku. S obzirom na stupanj izraženosti govorimo o laganoj disgrafiji, izraženoj disgrafiji i agrafiji (potpuna nesposobnost pisanja). Ako su pogreške koje se javljaju u pisanju posljedica teškoća u izgovoru glasova ili slušnom razlikovanju glasova govorimo o fonološkim disgrafijama. Disgrafija se može javiti i kao posljedica teškoća u vizualno-prostornoj percepciji, teškoća u jezičnoj zrelosti, teškoća zadržavanja pažnje i koncentracije, slabije razvijene motorike... Kada se posumnja na disleksiju treba se što prije javiti stručnjaku tj. logopedu koji će napraviti dijagnostiku i po potrebi dijete uključiti u terapiju. Djetetu koje ima disleksiju potrebno je što prije osigurati stručnu pomoć te podršku roditelja i okoline. Isto tako roditeljima je potrebno da što prije dobiju informacije o poteškoćama koje dijete ima kako bi razumjeli dijete i kako bi mu mogli biti kvalitetna podrška. Ukoliko se pomoć ne potraži na vrijeme djetetove teškoće postaju sve dublje, strahovi sve veći, odnos s okolinom lošiji i sve mu je teže pomoći. Ako je Vaše dijete predškolske dobi, a sumnjate da bi moglo imati poteškoće s čitanjem i pisanjem kada krene u školi nemojte čekati. Posavjetujte se s logopedom kako bi zajedno dijete pripremili za taj veliki korak u njegovom životu.

Logopedski kabinet ABC za časopis „Bebe“

Nekoliko savjeta za roditelje:
* Ako dijete izbjegava čitanje i pisanje nemojte ga kažnjavati
* Ako dijete izbjegava čitanje i pisanje nemojte ga proglašavati lijenim
* Tijekom čitanja i pisanja nemojte požurivati dijete
* Dijete treba pohvalu za sve što učini dobro, pa mu to i omogućite
* Otvoreno razgovarajte s djetetom o stvarima koje ga muče
* Posjetite učitelje i objasnite im s kakvim se teškoćama dijete susreće
* Javite se logopedu u slučaju uočavanja određenih poteškoća

Neke od poznatih osoba koje su imale disleksiju:
o Albert Einstein
o Leonardo da Vinci
o Pablo Picasso
o Winston Churchill
o Magic Johnson
o Marlon Brando
o Harrison Ford
o John Lennon
o Agatha Christie