Dječja igra mnogo je više od same zabave. Igra je osnova djetetovog razvoja i kao takva predstavlja ključ njegovog razvoja i učenja. U ranoj dječjoj dobi igra je sve što potiče djecu da se koriste tijelom, osjetilima, emocijama, da razvijaju sposobnost mišljenja, razumijevanje i inteligenciju. Koja je prava definicija igre? Postoji li jasna granica između igre i učenja ? Zapravo ne postoji jasna definicija igre ali ona se uvijek opisuje kao slobodna, spontana aktivnost koja za posljedicu ima djetetovo zadovoljstvo, samo-motivirana je , slobodno izabrana i omogućuje djetetu da uči o svijetu te stvara mnogobrojne veze sa svijetom. Granica između igre, istraživanja i učenja ne postoji posebno kada govorimo o ranoj dojenačkoj dobi. Kako djeca rastu tako prolaze kroz različite tipove i vrste igre koji ovise o njihovoj spoznajnoj i društvenoj razini. Promatrajući društvenu razinu djeteta igru možemo podijeliti na: samostalnu igru, promatranje, paralelnu igru, povezujuću igru te suradničku igru. U najranijoj dojenačkoj dobi dominira samostalna igra. Na ovoj razini djeca su zaokupljena nečim od trenutnog interesa. Istražuju okolinu, otkrivaju nove stvari i uče o njima i uz njih. Ovaj oblik igre nastavlja se i u kasnoj dojenačkoj dobi. Djeca se igraju sama, usredotočena su na ono što rade i zapravo ne obraćaju pozornost na druge sudionike igre. Oni se možda igraju u blizini druge djece ali ne i s njima. Igraju se sa svojim izabranim igračkama bez potrebe i želje za interakcijom sa drugom djecom. Nakon faze samostalne igre javlja se faza promatranja. To je faza koja podrazumijeva gledanje druge djece kako se igraju ali bez uključivanja u njihovu igru. Sljedeća faza je faza usporedne ili paralelne igre. Djeca se igraju pokraj druge djece ali nema suradnje niti druženja između njih. Na primjer: djeca se nalaze u istoj sobi, igraju se sa sličnim igračkama ali se ne igraju jedni s drugima. Promatraju drugu djecu, imitiraju drugu djecu ali nema interakcije kao ni zajedničke igre. Povezujuća igra je prva faza u kojoj se javlja igranje s drugom djecom. Još uvijek ne postoji podjela rada ili zajednički cilj koji moraju postići ali djeca posuđuju igračke i razgovaraju o igri. Ponašanje djeteta još je uvijek usmjereno prema vlastitim željama ali postoji interes i želja za druženjem sa drugom djecom. Zadnji i najrazvijeniji stupanj igre je suradnička igra. Suradnička igra podrazumijeva igranje u grupi koja je stvorena radi obavljanja neke aktivnosti ili postizanja nekog zajedničkog cilja.

S obzirom na spoznajnu razinu djeteta
razlikujemo 4 tipa dječje igre:

1. Funkcionalna igra - javlja se već u dojenačkoj dobi i sastoji se od jednostavnih pokreta koji se ponavljaju. Primjeri za ovaj oblik igre su igranje sa zvečkama, bacanje predmeta na pod, povlačenje igračaka.

2. Konstruktivna igre -ovom tipu igre djeca koriste različite predmete i imaju namjeru da od njih nešto stvore. U ovaj tip igre ubrajamo gradnju kula od kocaka, rezanje i lijepljenje slika…..

3. Igra pretvaranja ili simbolička igra- Igra pretvaranja počinje se javljati krajem druge godine života kada djeca pokazuju nastanak simboličkih sposobnosti . Igra pretvaranja uključuje upotrebu predmeta ili ljudi kao simbola za nešto što oni inače nisu. Npr. fotelja će se pretvoriti u tobogan, olovka u pušku, kutija u šešir. Kritični trenutak u razvoju simboličke igre jest djetetova sposobnost da se igra s drugom djecom i usklađuje svoju ulogu s drugim ulogama u igri.

4. Igra s pravilima- igre s pravilima su igre s unaprijed poznatim pravilima u kojima postoji unaprijed određeni cilj. Primjer takve igre su igre poput skrivača, društvene igre ( čovječe ne ljuti se).

Dijete je socijalno biće i kao takvo već u prvim danima života započinje interakciju sa okolinom. Svoju prvu igru dijete započinje s majkom i to nije slučajan izbor jer upravo ona najlakše uspostavlja interakciju djetetom. U igri dijete spontano vježba i razvija svoje kognitivne,emotivne,komunikacijske, jezične i motoričke sposobnosti. Uloga odraslih u igri malog dijeta je jako važna jer igra koju bira dijete sa sobom nosi motivaciju,a upravo tu motivaciju odrasla osoba može iskoristiti za učenje različitih vještina. Da bi mogli biti dobri suigrači svojoj djeci potrebno je promatrati djetetovu igru i prepoznati stvari koje su mu zanimljive, prepoznati vrijeme kada se dijete voli igrati, način na koji se voli igrati jer biti djetetov partner u igri znači prilagoditi mu se ali isto tako to znači i stavljati pred njega nove izazove. Najvažniji kriterij za uspjeh ovakve zajedničke igre koja potiče razvoj malog djeteta je obostrana opuštenost, uživanje i zabava, a upravo ove karakteristike razlikuju igru od ostalih svakodnevnih aktivnosti kroz koje prolazi malo dijete i njihovi roditelji. Važno je znati kako nema "prave" i "krive" , "loše" i "dobre" igre. Svaka igra je prava i dobra ako ju bira dijete i ako je u toj igri zadovoljno.

Kako izabrati dobru igračku?

Ako igra predstavlja ključ djetetovog razvoja onda slobodno možemo reći da je igračka najvažniji alat za igru. Igračke definiraju okružje u kojem dijete odrasta i na taj način definiraju djetetovo razmišljanje. Dobra igračka ne daje odgovor, ona potiče pitanja i mogućnosti za njihovo rješavanje.

0- 3 mjeseca
Sa svojim prvim igračkama dijete će najviše mahati, prebacivati ih iz ruke u ruku, bacati na pod pa najvažnije karakteristika prvih igračaka je da je igračka jednostavna i lagana.Odaberite igračke koje stimuliraju različita osjetila kao npr. zvečke sa jakim bojama ili s različitim teksturama. Kontrastni uzorci i slike privući će pogled I pažnju djece, pri čemu će djeca morati fokusirati i zadržati pogled što ojačava mišiće oka. Igračke kao što su baby gym potiču velike mišićne pokrete. Mekane igračke koje dijete može gristi tresti, pritiskati, maziti, pružaju odličnu zabavu u ovoj dobi.

3- 6 mjeseci
U ovoj dobi dijete najviše uživa u igračkama koje može gristi zato je nabolje izabrati šarene igračke izrađene od mekane gume, a kako dijete motorički napreduje tako i igračke postaju složenije pa su za ovu dob pogodne igračke koje potiču motoričke pokrete poput igrački na povlačenje, zvučne igračke koje reagiraju na neki pokret, mekane plišane životinje. U tih nekoliko mjeseci dijete će naučiti veoma spretno posezati za raznim predmetima i dodirivati ih, no još ih neće moći precizno hvatati.

6-12 mjeseci
U ovom period djeca su vrlo aktivna i zaokupljena nastojanjem da svladaju vještine kao što su samostalno sjedenje, puzanje, podizanje na noge. Igranje igračkama zauzima drugo mjesto. Njihova najveća potreba u ovoj dobi je slobodno igranje na podu. Kada počne puzati dijete će uživati u igri predmetima koji se kotrljaju (lopte, igračke s kotačima). Učeći o odnosu uzroka i posljedice te otkrivajući vlastitu moć nad predmetima radovat će se i jednostavnim glazbalima kao što su bubanj, udaraljke, ksilofon. S boljim razumijevanjem govora knjige postaju važan izvor zabave, posebno zvučne slikovnice.

12-24 mjeseca
U prvih šest mjeseci druge godine života sve će se djetetove nove sposobnosti udružiti na način koji će mu olakšati učenje, a uči tako da istražuje. Nakon istraživanja dolazi faza eksperimentiranja i na taj način uči pravila koja upravljaju ponašanjem stvari u našem svijetu. Dok uči kako se različiti predmeti ponašaju počinje uočavati da među njima postoje sličnosti i razlike,a na taj način počinje grupirati stvari u različite kategorije( životinje, hrana, cvijeće). Tako dolazimo do stvaranja pojmova. U ovoj fazi dijete će se igrati sa bilo čim što mu dođe pod ruku pa je nemoguće općenito govoriti o tome koje i kakve igračke treba kupovati djetetu. To prvenstveno ovisi o tom s čim se dijete najviše voli igrati. Ipak postoje neke stvari koje će djetetu tog uzrasta pružit užitak u igri i učenju. Igračke za slaganje- umetanje pomoći će djetetu da shvati da veći predmet ne može ugurati u manji, da okrugla kuglica neće ući u kvadratnu rupu, slagalice sa dršcima dobre su i za razvoj motorike, vizualne percepcije ali i za učenje. Igračke za guranje i povlačenje, igračke za jahanje, mali bicikli za odguravanje, mali svjetovi (životinja, riba, voća, povrća), knjige, slikovnice prikladni su za igranje djece ove kronološke dobi.

24 mjeseca - 5 godina
Trogodišnje,četverogodišnje i petogodišnje dijete obično se u igri pretvara da je netko drugi. Vole isprobavati sve što odrasli rade, a ponekada u takvoj dramskoj igri ponovno proživljavaju događaje koji su za njih imali veliko emocionalno značenje (glume doktore, tate, mame). U ovoj dobi veliku ulogu imaju oblikovanje i izrada predmeta rukama, igre građenja, slaganja i brojanja, društvene igre , knjige, glazbene igre i igračke.

Igra je prirodan način djetetova učenja te još i danas vrijedi izjava Marie Montessori: "Igra je djetetov rad!"