Od trenutka svog rođenja, djeca uče. Razvoj mozga i učenje su procesi koji se događaju tijekom cijelog života. Roditelji znaju da je čitanje djeci izvrstan oblik učenja. Čitanje, osim što omogućuje učenje, istovremeno potiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta. Veliki broj istraživanja pokazuje da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potreba za hranom,odmorom,igrom…), da djeca koja tijekom prvih godina života čuju mnogo riječi i koja su aktivno uključena u komunikaciju imaju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u osnovnoj školi nego djeca koja nisu bila tako bogato izložena jeziku, i da mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima, znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta, ali koje je bilo zanemareno od okoline. Knjige sa slikama namijenjene maloj djeci privlače pažnju djeteta i potrebno ih je postepeno uvoditi u djetetov život. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori izgrađuje se poseban odnos bliskosti i povezanosti između roditelja i djeteta. Kada govorimo o čitanju moramo naglasiti da ono igra veliku ulogu u cjelokupnom razvoju djeteta (emocionalnom, intelektualnom, jezičnom, socijalnom, …).
Knjige sa slikama pomažu da dijete poveže značenje teksta sa knjigom, potiču razvoj govora, pažnje, koncentracije, pamćenja, razvija se sposobnost zaključivanja, bogati se rječnik i stječu se znanja te dobivaju informacije. Čitanje ima i veliki utjecaj na razvoj djetetove mašte i kreativnost. Redovito čitanje priča vodi i do dobrog govornika materinjeg jezika. Dijete čuje iste riječi, rečenice i fraze, uči koristiti riječi na pravilan način i u pravilnom kontekstu a to utječe na usvajanje pravila materinjeg jezika. Vrlo brzi razvoj i mnoštvo pitanja koja djeca postavljaju (tko?, što?, gdje?, kako?) pružaju mnogo prilika da roditelji upotrijebe knjige kako bi pomogli djeci da postave pitanja i odgovore na njih. Dok djeci čitaju knjige, roditelji mogu postavljati pitanja koja će djetetu pomoći da uvježba novo što uči («Kako kaže krava?»), da nauče nešto o uzroku i posljedici («Što će se dogoditi?»), te razviju vještine razvrstavanja i organiziranja.Dijete usvaja kulturu čitanja knjiga ali i kulturu slušanja,a to će biti vrlo korisno kada krene u školu. Jedno od najčešće postavljanih pitanja je što je bolje čitati slikovnice ili pričati priče djetetu? Pričanje priča obično je življe od čitanja i popraćeno je većim promjenama intonacije glasa, naglašenijim gestama, lakšim iskazivanjem osjećaja. . I čitanje priče iz slikovnica i knjiga ima svojih prednosti, jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu, lakše povezuje sliku s tekstom, a to mu pomaže i u razumijevanju sadržaja. Dakle, i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primijeniti oboje s naglaskom na ono što dijete više voli i u čemu aktivnije sudjeluje.
Nekoliko savjeta kako čitati:
- Osigurajte udobno i mirno mjesto za čitanje, mjesto na kojem će se vaše dijete osjećati sigurno i udobno jer u takvoj atmosferi čitanje postaje nešto čega će se dijete rado sjećati i čemu će se rado vraćati
- Držite knjigu ispred djeteta kako bi dijete moglo vidjeti tekst i slike.
- Uključite dijete u čitanje tako da razgovarate o slikama, postavljate pitanje, komentirate….
- Počnite s kraćim pričama. Kako se bude povećavala djetetova pažnja čitajte sve duže i duže priče.
Koristite različite glasove i zvukove, dramatizirajte, pokušajte dočarati atmosferu iz priče jer tako razvijate djetetovu auditivnu percepciju, a čitanje djetetu postaje zanimljivije
- Pokazujte rukom riječi koje čitate jer dijete tako usvaja vezu između pisanog i govornog jezika
- Ako dijete želi nekoliko puta čitati istu priču to mu i omogućite.
- Ponavljanjem iste priče djeca razvijaju pamćenje.
- Nakon što ste zajedno s vašim djetetom pročitali priču probajte je prepričati po sjećanju.
- Pitajte dijete što se dogodilo u priči, koji su glavni likovi i sl.
Logopedski kabinet ABC za časopis „Bebe“- prosinac 2007. |