Glas i govor te njihova kvaliteta bitne su značajke ljudske komunikacije. Glavna zadaća komunikacije je prenošenje poruke, a sam glas je nositelj nekih od najvažnijih poruka. Slušanjem glasa dobivamo informacije o spolu govornika, njegovoj dobi, njegovom raspoloženju pa možemo reći da nam daje  podatke i o osobnosti govornika. Danas znamo da u proizvodnji glasa i govora sudjeluje skup organa koji čine fonacijski aparat pa tako glas nastaje zahvaljujući koordiniranom radu respiracijskog, fonacijskog, rezonancijskog, artikulacijskog, kognitivnog i neurološkog  sustava. Ipak kada govorimo o anatomskim dijelovima koji su važni za nastanak glasa prvo mislimo na larinks.  Teško je definirati „normalan glas“ jer postoji mnogo kategorija glasa o kojima možemo govoriti (dječji glas, muški glas, ženski glas, glas starijih osoba….) Ukoliko želimo opisati standarde za normalan glas onda kažemo da  kvaliteta glasa mora biti ugodna, visina glasa mora biti u skladu s kronološkom dobi i sa spolom govornika,glasnoća glasa mora biti adekvatna (glas ne smije biti pretih ili preglasan tj. neugodan za okolinu). Poremećaj glasa postoji onda kada  visina,  jačina  ili kvaliteta glasa privlači veću pozornost od onoga što govornik govori ili kada govornik prilikom govora osjeća bol, nelagodu tj. kada govor predstavlja napor.Promuklost (disfonija) je glavni pokazatelj postojanja glasovnih poteškoća. Klasična podjela oštećenja glasa je na organska i funkcionalna oštećenja glasa. Možemo reći da je oštećenje glasa organsko ukoliko je uzrok anatomske prirode, dok funkcionalna oštećenja u osnovi imaju poremećenu funkciju fonacije koja je uzrokovana pogrešnom i neadekvatnom uporabom fonacijskog aparata. Važno je znati da primarne organske promjene u grkljanu kao i funkcionalne disfonije imaju istu ili jako sličnu simptomatologiju. Uvijek moramo nastojati otkriti pravi uzrok promuklosti kako bismo pravilno provodili liječenje i rehabilitaciju. Promuklost u dječjoj dobi je česta pojava ali ukoliko se promuklost pojavljuju često ili traje duži period potrebno je potražiti pomoć. Najučestalija promjena glasa u dječjoj dobi  je hiperkinetička disfonija. Radi se o primarno funkcionalnom poremećaju glasa (hiperkineziji) i sekundarnim morfološkim promjenama u sluznici grkljana. Čvorići na glasnicama (vokalni noduli) su najčešće organske promjene u djece, a nastaju kao posljedica hiperkinetičke disfonije. Jedno od glavnih obilježja dječje komunikacije je glasan govor pa tako vikanje i dovikivanje na igralištu, glasan govor  među vršnjacima, imitiranje likova iz crtića, proizvodnja neobičnih zvukova spadaju u svakodnevne oblike dječje komunikacije. Ovakvi načini komunikacije dovode do zlouporabe glasa i do nastanka glasovnih poteškoća u dječjoj dobi. Da bi se kod djece smanjio rizik za pojavu glasovnih poteškoća potrebno je razviti svjesnost o pravilnom načinu komunikacije i govora. Veliku ulogu u tome imaju roditelji, odgajatelji i okolina u kojoj dijete svakodnevno boravi. Dijete mora znati prepoznati vokalna ponašanja koja dovode do zlouporabe glasa kao što su vikanje, vrištanje itd.. Osim razvijanja svjesnosti o situacijama u kojima dolazi do zlouporabe glasa potrebno je kod djeteta eliminirati situacije u kojima dolazi do zlouporabe glasa ali i pružiti pozitivan primjer pravilnog načina govora.

Savjeti za roditelje:

1. Ukoliko se kod Vašeg djeteta često javlja promuklost potrebno je potražiti liječnički savjet
2. Pokušajte eliminirati situacije u kojima dolazi do zlouporabe glasa
3. Opomenite dijete svaki put kada govori preglasno, kada vrišti ili viče
4. Svojim načinom govora pružite pozitivan primjer pravilne komunikacije
5. Objasnite djetetu što je to zlouporaba glasa i koje posljedice može imati