Jedno od glavnih obilježja ljudske vrste u usporedbi s ostalim primatima svakako je jezik. Jezik je sustav konvencionalnih znakova, fonoloških, gramatičkih i semantičkih pravila koji se zvučno ostvaruju putem govora. Jezik je sredstvo izražavanje misli, ideja, osjećaja i osnova je komunikacije i učenja. U samo nekoliko godina, novorođenčad koja ne razumije govor i koja ne govori, postaju djeca koja komentiraju, ispituju i izražavaju ideje na jeziku svoje okoline. Jezični razvoj kreće od plača, preko gugutanja, i brbljanja uz početak razumijevanja do pravog govora. Govorno- jezični razvoj ovisi o razvoju različitih jezičnih sposobnosti ( percepcija, motorika, pozornost…) ali najvažniji preduvjeti urednog usvajanja jezika i govora su razvijena senzorika (prvenstveno uredan slušni status), uredno funkcioniranja središnjeg živčanog sustava te uredna građa i funkcija govornih organa. Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se. Rano djetinjstvo je period u kojem dolazi do intenzivnog jezičnog razvoja. Kada govorimo o jezičnom razvoju zapravo govorimo o dvije faze tog razvoja, to su predgovorna (predjezična) i govorna (jezična) faza.

Predgovorno (predjezično) razdoblje
Predgovorno razdoblje započinje rođenjem (čak i u intrauterinom periodu) i završava oko 10. mjeseca djetetovog života. Iako djeca u ovome periodu ne produciraju govor, razvoj sposobnosti govorne percepcije i produkcije govornih znakova počinje upravo u ovome razdoblju. Novorođenčad plače, kiše te proizvodi još neke zvukove koji prate biološke funkcije disanja, sisanja i sl. Pri proizvodnji tih ranih zvukova dječje glasnice titraju, a zračna se struja u vokalnom traktu kreće i zaustavlja pa tako čak i ovi rani zvukovi uključuju neka obilježja koja će se kasnije koristiti u produkciji govornih glasova. Oko 6-8 tjedna života djeca počinju gukati. Prvo gukanje zvuči kao jedan dugi samoglasnik ali kako se period gukanja produžava raste i bogatstvo glasova koje dijete proizvodi. Dijete ležeći na leđima nehotičnim propuštanjem zračne struje proizvodi glasove koji se ostvaruju u stražnjem dijelu usne šupljine (okolina prepoznaje glasove k,g,h), a kroz različite promjene oblika usne šupljine, otvarajući i zatvarajući usta, nastaju i prvi vokali. Razdoblje između 16 i 30 tjedna naziva se period vokalne igre. U ovome periodu povećava se raznolikost suglasničkih i samoglasničkih glasova koje djeca izgovaraju. Djeca stječu kontrolu nad produkcijom svog repertoara glasova te kombiniraju sve duže i složenije govorne sljedove. Također u to vrijeme dijete počinje reagirati na svoju okolinu na različite načine: prestankom glasanja kada mu se netko približi, pojačanim glasanjem kada mu se obrate, ili pak glasnim smijehom.Vokalnom igrom dijete sve češće stvara konsonante čija se artikulacija zbiva u prednjem dijelu usne šupljine, što nazivamo predgovornim razdobljem koje započinje nakon trećeg mjeseca djetetova života i naziva se predkanoničkim brbljanjem. U to vrijeme spontano dolazi do stvaranja slogovnih kombinacija pa tako čujemo nešto nalik na "ba", "na", tj. dolazi do pojave predkanoničkog sloga. Sve do ovog razdoblja glasanje djeteta je univerzalno. Odnosno, djeca svih jezično-govornih područja proizvode iste glasove. Pojava kanoničkog sloga velika je prekretnica predgovornog razvoja jer sva djeca brbljaju, no gluha djeca rijetko produciraju kanonički slog. Kanoničko brbljanje prva je razlika u vokalnom razvoju gluhe i čujuće djece. Pojavu kanoničkog sloga slijedi razdoblje neredupliciranog ili raznovrsnog brbljanja. Tijekom ovog perioda širi se repertoar glasova koje dijete izgovara i ti glasovi postaju prepoznatljivi. Prozodija tj. intonacijski obris govora postaje prepoznatljiv. Kada se prozodija pridoda nizu neredupliciranog brbljanja, djeca zvuče kao da pričaju, sve dok ih ne poslušamo malo bolje i shvatimo da je to samo jezična melodija bez riječi. Tako dolazimo do artikuliranog govora.

Govorno (jezično ) razdoblje
S pojavom prve riječi započinje druga faza govorno- jezičnog razvoja. Djeca uglavnom izgovaraju svoje prve riječi između 10 i 15. mjeseca starosti. Prvom riječi smatra se ona riječ koja se konzistentno povezuje s objektom, osobom ili sl. Rast rječnika i usvajanje novih riječi kod djece u početku se odvija vrlo sporo. Tijekom prvih mjeseci nakon prve izgovorene riječi djeca svakog mjeseca svom rječniku dodaju prosječno 8 do 11 riječi. U tim mjesecima sporog leksičkog razvoja , izloženost novoj riječi ne rezultira nužno njenim usvajanjem. Ipak čini se da leksički razvoj prelazi u drugu brzinu kada je dijete usvojilo rječnik od oko 50-tak riječi. U ovoj novoj brzini, tempo pojavljivanja novih riječi raste na oko 22-37 riječi mjesečno. U dobi od 18-24. mjeseca života dolazi do uporabe dvočlanih iskaza, a samim tim i uporabe gramatičkih nastavaka i to prvenstveno onih koji su istaknutiji u svakodnevnom govoru. Nakon toga perioda raste veličina dječjeg iskaza i rečenica postaje gramatički sve sličnija govoru odraslih. Između 3 i 4 godine života dijete je usvojilo osnove gramatike materinjeg jezika ali jezični razvoj još uvijek nije završio. . Tijekom 4., 5. i 6. godine postupno dolazi do porasta duljine rečenice. Prema istraživanjima do četiri i pol godine taj porast duljine rečenice u djece teče relativno slično i po točno određenom redu. U kasnijoj se dobi pojavljuju razlike među djecom po tipu rečeničnih konstrukcija. Jezično darovitija djeca imaju kvalitativno složenije rečenične konstrukcije.

Neka obilježja kašnjenja u jezično-govornom razvoju su:
* dijete ne reagira na glasan zvuk i ne okreće glavu prema izvoru zvuka
* u dobi od 12 mjeseci dijete „brbljanje“ nije prisutno ili se javlja jako rijetko
* dijete ne oponaša okolinu
* odgođena je pojava riječi sa značenjem
* dijete u dobi od 2 god. u svom ekspresivnom rječniku nema barem 50-tak riječi * u dobi od 2 godine ne razumije i ne slijedi jednostavne jezične upute
* osamljuje se i ne sudjeluje u igri s vršnjacima (posebice u igrama koje zahtijevaju upotrebu jezika)
* nije zainteresirano za slušanje priča i čitanje slikovnica
* u dobi od 4 godine rečenica je vrlo kratka i agramatična
* djetetov izgovor nakon 4. godine još je vrlo nerazumljiv

Logopedski kabinet ABC za časopis „Bebe“