Usporeni razvoj govora, zaostajanje u razvoju govora i nedovoljno razvijen govor dijagnoze su koje se odnose na neadekvatan razvoj govora, a terminologija se mijenja ovisno o kronološkoj dobi djeteta. Dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje u vrijeme dok je govor još u razvoju tj. do tri, četiri godine; zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi od tri do šest, sedam godina, dok dijagnozu nedovoljno razvijen govor nalazimo kod djece koja su navršila šest, sedam godina, ali im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične. Kada govorimo o razvoju govora važno je napomenuti da među djecom postoje velike individualne razlike u ovladavanju govorom.Dijete prvu riječ može izgovoriti s 9 mjeseci, ali i sa dvije godine, a da kasnije postigne normalan govorno-jezični razvoj. Zato kažemo da kašnjenje u razvoju govora može biti individualna razvojna karakteristika, ali i poremećaj. Postavlja se pitanje kako prepoznati da li se radi o poremećaju ili razvojnoj karakteristici? Poznavanje i prepoznavanje ranih pred pokazatelja jezično-govornih poremećaja izuzetno je važno jer rana identifikacija poremećaja omogućava pravodobnu terapija i savjetovanje, omogućava prevenciju teškoća koji se mogu javiti kao nadogradnja na sporiji jezično-govorni razvoj, a roditeljima pruža sigurnost i opuštenost u komunikaciji sa djecom.. Roditelji često uočavaju razlike između govorno-jezičnog razvoja djece ali nisu sigurni što te razlike znače i najčešće si postavljaju pitanja kao što su: „Da li sam previše zabrinut za govorni razvoj svog djeteta?“, „Da li je prerano za logopeda?“ itd. Kad roditelji posumnjaju na zaostajanja u razvoju govora djeteta trebali bi se odmah obratiti stručnjaku - logopedu. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok malo ne poraste, i tako će steći sigurnost i smanjiti zabrinutost koja uvelike može utjecati na komunikaciju sa djetetom. Jezični razvoj djeteta moguće je predvidjeti i prije nego što dijete progovori jer usvajanje jezika je kontinuirani proces koji započinje po djetetovom rođenju. Da bi se na vrijeme prepoznao i uočio sporiji govorno jezični razvoj potrebno je poznavati rane pokazatelje jezičnog razvoja, a to su brbljanje, združena pažnja, razumijevanje i simbolička igra. Razvoj djetetove vokalizacije kreće od plača, preko gugutanja, i brbljanja uz početak razumijevanja do pravog govora. Govorno- jezični razvoj ovisi o razvoju različitih jezičnih sposobnosti ( percepcija, motorika, pozornost…) ali najvažniji preduvjeti urednog usvajanja jezika i govora su razvijena senzorika (prvenstveno uredan slušni status), uredno funkcioniranja središnjeg živčanog sustava te uredna građa i funkcija govornih organa. Plač smijeh, stenjanje i ostali rani vegetativni zvukovi imaju važnu komunikacijsku ulogu u odnosu roditelj-dijete ali oni nisu prediktivni za kasniji jezični razvoj. Prisutni su kod sve djece bez obzira da li će oni imati govorno-jezičnih poteškoća ili ne. Nakon vegetativnih zvukova razvoj govora prelazi u novu fazu koja obilježava brbljanje i proizvodnja glasova, pojava kanoničkog sloga i upravo ova faza ima veliku ulogu u vokalnom razvoju jer njezin izostanak jedan je od prediktora govorno-jezičnih poteškoća. Termin združena pažnja odnosi se na sposobnost djeteta da svoju pažnju združi s pažnjom odraslih prema nekom predmetu, osobi,situaciji i manifestira se u sposobnosti slijeđenja tuđeg pogleda ili geste pokazivanja. Situacija u kojoj se pažnja djeteta i roditelja kontinuirano susreću na istom predmetu podržava usvajanje jezika, posebno kada govorimo o učenju novih riječi ali i kvaliteti međusobne konverzacije. Razumijevanje govora još je jedan od pokazatelja govorno-jezičnog razvoja. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. Takvo dijete ponašati će se i drugačije od ostale djece, jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem (plačem, vriskom i sl.). Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Kada govorimo o igri zapravo govorimo o jednom od najvažnijih oblika učenja govora. Govor se uči kroz igru ali i sami oblici igre koje dijete koristi mogu nam biti korisni kod procjene govorno-jezičnog razvoja. Psiholog Piaget je govorio o tri vrste igre djece s objektima. Prvi oblik igre koji se javlja kod djece je istraživačka igra. Ona se odnosi na period od godinu dana i opisuje se kao udaranje s objektima, stavljanje u usta raznih objekata, njihovo treskanje, bacanje. Drugi tip igre koji se javlja kod djece je kombinatorička igra i ona se odnosi na dovođenje predmeta u međusobne odnose npr. stavljanje lutke u krevetić. Treći tip igre je simbolička igra. Ona se javlja oko druge godine života i odnosi se na to da dijete uzima jedan predmet i pomoću njega reprezentira drugi predmet npr. bojica služi kao puška, ili igramo se frizera.. Veliki broj istraživanja pokazao je povezanost između pojave kombinatoričke igre i jezičnog razvoja. Igra je zapravo dobar pokazatelj kognitivnog razvoja djeteta tj. nastanka simboličkih sposobnosti koji su bitni za usvajanje govora.

Kako poticati govorno jezični razvoj?
Poticanje govora u male djece izuzetno je važno, a u tom procesu najvažniju ulogu imaju roditelji. Što se ranije započne s poticanjem govorno-jezičnog razvoja to će dijete brže i bolje napredovati. Najprihvatljiviji oblik učenja govora je igra. Igra treba biti popraćena malim motoričkim radnjama i govorom jer takva govorno-motorička aktivnost osim što je zanimljiva za djecu potiče komunikaciju, motoriku, spoznaju, govorno-jezične sposobnosti, pažnju….Osluškivanjem i uvažavanjem djetetovih želja potrebno je prepoznati trenutke u kojima dijete želi komunicirati i u tim trenucima omogućiti komunikaciju. Svakodnevni trenuci kao što su zajedničko čitanje ili komentiranje slikovnica, odlazak u trgovinu, pranje suđa trebaju biti popraćeni govorom jer poticanje govorno-jezičnog razvoja odvija se svakodnevno i kontinuirano. Promjena ritma govora, postavljanje pitanja, pjevanje kratkim ritmičnih pjesmica, gluma, igre pogađanja, oponašanje životinja, skakutanje, igranje „kao da“ igara (naravno sve popraćeno govorom) blagotvorno utječe na govorno-jezični razvoj, a djetetu predstavlja zanimljivu igru i izaziva osjećaj ugode.

Savjet roditeljima
Kad roditelji posumnjaju na bilo kakva zaostajanja u govoru trebali bi se odmah obratiti za pomoć logopedu u najbližoj ustanovi. Ako je dijete još uvijek premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti korisne upute na koji način poticati i razvijati govorni razvoj. Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja.

Logopedski kabinet ABC za časopis „Bebe“

povratak